O energiji za rad – 2. dio

Dobro je znati da se suštinska prednost oksidativne obnove (resinteze) atp-a sastoji u tome da su konačni produkti oksidativne fosforilacije voda i ugljični dioksid, tvari koje ne djeluju znatno na

Odlično je znati da je oksidativnim procesima moguće osloboditi energiju iz raznovrsnih i bogatih hranjivih tvari- kao što su: ugljikohidrati, masti i bjelančevine.

Važno je znati i u kakvim aktivnostima daju energiju ugljikohidrati i masti.

Osim tih prednosti, oksidativno ponovno obnavljanje atp-a ima i svojih nedostaka, koji se iznimno pokazuju pri mišićnim aktivnostima velikog intenziteta.

Oksidativno obnavljanje adenozin trifosfata je proces koji kontinuirano, iz minute u minutu, osigurava određenu količinu energije, ali samo uz odgovarajuću opskrbu kisikom.

Za organizam čovjeka je potreban kisik iz atmosfere i organizam nije sposoban spremiti znatne količine kisika.

A tijekom mirovanja, organski sistemi osiguravaju dovoljno kisika za podmirenje energetskih potreba.

A kada organizam prijelazi iz stanja mirovanja, na stanje rada tvoje tjelo treba više energije – a postojeća opskrba kisikom nije dovoljna. U tom trenutku, neophodno je da se pomoću mnogobrojnih mehanizama koji su zaduženi za upravljanje organizmom, provedu odgovarajuće promjene u radu organizma.

Za te prilagodbe na promjenjene uvjete potrebno je određeno vrijeme, a i njihova maksimalna razina limitirana je nizom faktora.

A neki od tih najznačajnijih faktora su sposobnost kardiovaskularnog i respiracijskog sustava.

Da zaključimo ovu ogromnu priču o energetskim mehanizmima u vašem tjelu.

Osnovni izvor energije za mišićnu kontrakciju je atp. Dakle adenozin-trifosfat.

Mišićne stanice na 3 načina stvaraju atp.

1. Način na koje mišićne stanice stvaraju atp je:

Trenutačni put – atp-kp sitem

2. Način na koje mišićne stanice stvaraju atp je:

Prijelazni put – anaerobna glikoliza

Pogledajte ovaj video – što je to anaerobna glikoliza?

3. Način na koji mišićne stanice stanice stvaraju atp je:

Dugotrajni put – oksidacijski procesi

Okej! E sad – prva dva procesa su anaerobna, ne zahtjevaju prisutnost kisika. Dok je treći aerobni, koji zahtjeva da u stanici mora biti dovoljno kisika.

Važno je napomenuti da:

Anaerobna i aerobna opskrba energijom se u čovjeku ne nastavaljaju jedna na drugu, one se stalno isprepliću.

Pri maksimalnim opterećenjima u prvoj minuti anaerobni izvori daju 80% energije.

Već krajem prve minute odnos je 70:30,

A u drugoj minuti 50:50.

U djece su ti odnosi nešto drugačiji.

U desetogodišnjaka u prvih pola minute rada aerobni izvori energije pokrivaju 47% potreba.

A na kraju prve minute 85%, au drugoj minuti 10%.

Djeca imaju manji anaerobni kapacitet i vjerojatno je to uzrok brzoj prilagodbi na aerobne uvjete na početku rada.

Pričajmo o doprinosu pojedinog energetskog sustava ovisno o karakteristikama sportske aktivnosti koju taj čovjek obavlja,

Dobro je znati da postoji nekakva starinska, tradicionalna, podjela sportova prema udjelu pojedinih energetskih sustava, koja dijeli sportove na 3 podjele:

1. Podjela je – anaerobni sportovi

2. Podjela je – aerobno-anaerobni sportovi

3. Podjela je – aerobni sportovi.

Isto tako, važno je da znate da je rijetko koji sport ili aktivnost “čisto samo 1″ – npr anaerobni ili aerobni.

Jer – u većini slučajeva se radi o kombinaciji, i većim udjelom pojedinog energetskog sustava.

Kao što vidimo, možemo zaključiti da su tipični primjeri aerobnih sportova maraton, triatlon, i trčanje na duge pruge.

Dok su tipični anaerobni sportovi gimnastika i odbojka.

Što je i razumljivo zbog velike količine energije koju treba osloboditi u kratkom roku.

A – sportovi koji mogu biti primjer sportova mješovitih energetskih zahtjeva su npr rukomet, skijanje i nogomet.

Pričajmo o aerobnom energetskom sustavu.

Aerobne funkcionalne sposobnosti organizma se mogu točno odrediti putem količine (volumena) kisika kojeg potroši osoba vježbajući maximalnim intenzitetom.

Odlično je znati da – maximalni primitak kisika (vo2max) je najveća količina kisika koju organizam može potrošiti u jednoj minuti.

Također, VO2MAx je i:

Odlično je znati i da – onaj sportaš s boljim aerobnim sposobnostima ima i veći maximalni primitak kisika po kg tjelesne mase.

Isto tako logično je reći da će npr sportaši iz tipično aerobnih sportova imati veći maximalni primitak kisika od ostalih.

A što ograničava aerobnu sposobnost?

Odlično je znati da postoje 2 ograničavajuća čimbenika koji ograničavaju aerobnu sposobnost:

1. Ograničavajući čimbenik koji ograničava aerobnu sposobnost je – razina kemijske sposobnosti stanica u vašim mišićima da upotrebljavaju kisik u proizvodnji energije.

A 2. Takav čimbenik je – sposobnost vašeg krvožilnog i respiracijskog sustava da prenese taj kisik do mišića.

Izvori:

Fiziologija sporta i vježbanja, 4. izdanje, Dr. Jack H. Wilmore , Dr. David Costill